I glazba bolje zvuči uz Loctite

07.11.2016

Saznajte kako su Loctite ljepila pronašla svoju primjenu u djelatnosti potpuno različitoj od industrijskih postrojenja i radionica gdje ih obično pronalazimo - u majstorskoj radionici jednog graditelja, servisera i restauratora gitara.

Saznajte kako su Loctite ljepila pronašla svoju primjenu u djelatnosti potpuno različitoj od industrijskih postrojenja i radionica gdje ih obično pronalazimo - u majstorskoj radionici jednog graditelja, servisera i restauratora gitara.

Što vam prvo padne napamet pri spomenu ma u rukama tehničara na proizvodnoj liniji ili stručnjaka u održavanju? Trenutna ljepila koja će pouzdano i trajno spajaju najrazličitije materijale?
Loctite brand se tradicionalno – i s punim pravom – povezuje ponajprije s industrijskom proizvodnjom i održavanjem, 'domaćim terenom' strojara, inženjera, mehaničara i tehničara raznih profila.

No, s vremenom, kroz usmenu predaju i kanalima koje je teško naknadno rekonstruirati, Loctite proizvodi došli su u ruke stručnjacima koji su vrlo daleko od uobičajenog strojarskog miljea s kojim ih obično povezujemo  - i našle neke prilično neočekivane primjene.

Donosimo vam priču o Mladenu Grubeliću, stručnjaku za gitare, i Loctite ljepilima, koja su postala nezamjenjiv alat u njegovom radu. Mladen se bavi popravcima i modifikacijama svih vrsta gitara, a povremeno i gradnjom električnih i bas gitara. Teško mu je reći kada se točno počeo baviti ovim poslom, no njegov prvi pravi posao bio popravak Fender Jazz Bass gitare Dubravka Voriha, poznatog zagrebačkog basiste. To je bilo daleke 1979. godine u Zagrebu.

Mladen je u svojoj dugoj karijeri servisera, restauratora, graditelja, a ponekad i spasitelja gitara stekao vrlo širok krug klijenata različitih profila: od početnika i amatera, kako mladih, tako i onih koji su se u zlatnim godinama života odlučili po prvi puta uzeti gitaru u ruke, pa sve do vrhunskih profesionalaca, domaćih, ali i inozemnih.

Među njima ima i dosta poznatih imena. Od kraja 70-tih pa sve do početka 90-tih, kada se Mladen sa užom obitelji seli u Južnoafričku republiku, veliki broj gitara tada vrlo aktivne hrvatske glazbene scene prošao je kroz njegove ruke. Teško ih je sve nabrojati, no uključuju grupu Film, Azra, Prljavo kazalište, Haustor, Parlament, Psihomodo Pop, Parni valjak, Aerodrom, Zvijezde, Novi fosili, Massimo Savić, Le Cinema, Vještice, Grupa 777, Srebrna krila, Boa, Danijel Popović, Vedran Božić, Bruno Kovačić (Parni valjak, Gibonni), Branko Bogunović Pif. U Južnoafričkoj republici Mladen je surađivao s umjetnicima kao što su Mauritz Lotz, Robin Walsh, Lucky Dube te Bakithi Kumalo iz Paul Simon Live Banda. U novije vrijeme Mladen posebno ističe suradnju s domaćim umjetnicima kao što su Vlatko Stefanovski, Sead Zele Lipovača, Elvis Stanić, Charlie Jurković, Vlado Soljačić Sojka iz Opće opasnosti, Gustafi, nova velika nada hrvatske rock scene Mezcal Moon, Andrej Grozdanov, solo jazz artist Bruno Mičetić, En Face, Grad, itd.

Mladen posebno ističe suradnju s tvrtkom Pensa Custom iz New Yorka koja se bavi izradom gitara po narudžbi. U zajedničkom projektu, izradili su specijalnu seriju od pet gitara za anonimnog, bogatog naručitelja. Inače, Pensa Custom (nekada Pensa-Suhr) je po ekskluzivosti i kvaliteti na samom vrhu svjetske proizvodnje vanserijskih gitara, a najpoznatiji im je klijent nitko drugi nego Mark Knopfler iz Dire Straits-a!

No kakva je veza između Loctite ljepila i gitara? Kako su Loctite ljepila pronašla svoje mjesto u onome čime se Mladen bavi? 'Loctite ljepila mi je prvi put preporučio kolega Andre Waldenmeier iz Lake Placid Guitars u Münchenu 1985. godine, pa mogu reći da su Loctite cijanoakrilatna ljepila od tada nezamjenjiv alat u mom poslu. Loctite ljepila imaju cijelu lepezu različitih primjena kod održavanja i popravaka gitara.' Kaže Mladen i nastavlja opisujući nam nekoliko tipičnih primjena i prednosti Loctite proizvoda 'Loctite ljepila štede vrijeme i s njima su rezultati uvijek predvidljivi. Jasno, svako ljepilo ima svoju primjenu i nužno je razumjeti njihove mogućnosti i ograničenja. Recimo, popravak raznih tipova laka je uvijek težak i zahtjevan proces, ali primjerice Loctite 401 nema burnih reakcija sa okolnim lakom i kada se stvrdne može se brusiti i polirati do visokoga sjaja. Poput tekućega stakla je! Zatim, popravak plastičnih dijelova zna biti veliki problem, jer ljepilo na spojevima mora ostati donekle elastično. Loctite 480 je rješenje za to. Nadam se jedino prozirnoj inačici, te bijeloj boji! Ili u čitavoj paleti boja! To je nešto čega nema na tržištu. To bi svakako još više olakšalo moj posao.

Mladen se prisjeća i situacije kada je Loctite ljepilo bilo presudno za 'spas' jednog izuzetnog instrumenta. 'Početkom devedesetih u Johannesburgu, jednoga mi je jutra kurirskom službom dostavljen na popravak jedan zbilja legendarni instrument.' Započinje Mladen svoju priču 'Bila je to fretless bas gitara (bez pragova) Washburn B20. Gitara je bila vlasništvo Bakithi Kumaloa, basiste Paula Simona na epohalnom albumu "Graceland" i Simonovog najdraži basista za žive nastupe, sve do današnjih dana.' Bas gitara je do Mladena došla preko posrednika. Gospodin Kumalo je bio odlučio umiroviti bas iz očitih razloga: hvataljka (fingerboard) od Rosewooda (ružino drvo, palisander) je postala toliko izbrazdana da je više bilo nemoguće svirati. Naime, "roundwound" žice (hrapave) i način sviranja vlasnika rezultirale su dubokim brazdama u drvu ispod samih žica. Kod kontrabasa (također bez pragova) se u pravilu koriste glatke žice i hvataljka od daleko tvrđe ebanovine, pa su navedena oštećenja rjeđa. Posrednik je imao priliku povoljno otkupiti legendarni bas i bio je spreman platili koliko treba da se dovede u upotrebno stanje. Nakon postignutog dogovora, Mladen je krenuo u akciju 'Nisam do tada sreo toliko ekstreman problem sa hvataljkom. To su bile brazde široke 5 do 8 mm i do 6 mm dubine, dužine 400 do 500 mm. Šteta što nisam tada imao digitalni fotoaparat. Krenuo sam sa zapunjavanjem brazda, tanki sloj po tanki sloj LOCTITE 401 ljepila (Pri kraju sam pomiješao LOCTITE s prašinom Rosewooda, zbog boje hvataljke. Zatim, poravnao sam cijelu hvataljku (sa simulacijom napetosti žica) te tako ujednačio površinu hvataljke. Rezultat je bio izvrstan. Bas je čak i zvučao puno bolje nego prije jer su žice konkretnije rezonirale u doticaju s novom, tvrđom Loctite podlogom.'  Naručitelj je, zadovoljan rezultatom, preuzeo instrument, i podmirio račun. I to je bilo to. Jedina povratna informacija koju je Mladen dobio bio je telefonski poziv sa zahvalom za dobro urađen posao. Na tome je sve ostalo dok Mladen nedavno nije slučajno naišao na interview s g. Kumalom iz kojeg je saznao da je ovaj bio toliko zadovoljan s basom nakon popravka pa je odustao od prodaje. Da nije bilo LOCTITE-a ovakav popravak jednostavno ne bi bio moguć.